Afera JBTZ
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Afera JBTZ (sloven. Afera JBTZ), poznato i kao Ljubljanski postupak (sloven. Ljubljanski proces) ili Postupak protiv četvorice (sloven. Proces proti četverici), bilo je političko suđenje održano na vojnom sudu u SR Sloveniji 1988. godine. Optuženi, Janez Janša, Ivan Borštner, David Tasić i Franci Zavrl, osuđeni su na kazne od šest mjeseci do četiri godine po optužbi zbog „izdaje vojne tajne”, nakon što su učestvovali u pisanju i izdavanju članaka u kojima se kritikuje Jugoslovenska narodna armija. Suđenje je izazvalo veliku pometnju u Sloveniji i bilo je povod za organizovanje i razvoj demokratske opozicije. Odbor za zaštitu ljudskih prava je osnovan istog dana kad je izvršeno hapšenje, a što se uopšteno smatra početkom Slovenačkog proljeća.
Pozadina
urediKrajem osamdesetih godina 20. vijeka, Slovenija je otpočela postupak demokratskih reformi, koje su se odvijale neparalelno u odnosu na ostalih pet republika Jugoslavije. Slovenačko komunističko rukovodstvo, pod Milanom Kučanom, omogućilo je veći stepen slobode medija. Nedjeljnik Mladina iskoristio je ove slobode i postao je veoma popularan u Sloveniji, namjerno ispitivajući granice slobode štampe sa vijestima i satirom koja je razbijala stare tabue. Nedjeljnik je 1987. godine sve češće napadao JNA i njeno vođstvo, npr. nazivajući tadašnjeg ministra odbrane Branka Mamulu „trgovcem smrti” zbog prodaje oružja Etiopiji. Mnoge od ovih članaka napisao je mladi stručnjak za odbranu Janez Janša, koji je ubrzo postao naročita smetnja za vođstvo JNA. Što se JNA tiče, Mladina je napadala armiju, glavnog zaštitnika jugoslovenskog jedinstva, pa samim tim i Jugoslaviju. Kada je vođstvo JNA shvatilo da slovenačka vlast neće pokrenuti postupak protiv Mladine, onda su oni odlučili da to urade.
Mladina je 1988. godine došla u posjed bilješki sa tajnog sastanka Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, sa detaljnim planovima za hapšenje novina i desidenata u Sloveniji. Posjedovanje ovih dokumentata dalo je povod JNA da pokrene postupak protiv Mladine. Nedugo zatim, 31. maja, Janša, drugi novinar Mladine, David Tasić, i slovenački vodnik u JNA, Ivan Borštner, su uhapšeni. Kasnije je uhapšen i urednik Mladine, Franci Zavrl. Optuženi su za izdavanje vojnih tajni, a postupak protiv njih je trebalo da se vodi na vojnom sudu, pa samim tim slovenačka vlada nije imala učešća u postupku.
Suđenje
urediJNA se nadala da će poveća stepen kontrole nad Slovenijom i potvrditi svoj autoritet u republici. Slučaj, koji je postao poznat po inicijalima optuženih (Janša, Borštner, Tasić i Zavrl), bio je potpuna propast za JNA i jedino je poslužio daljem otuđivanju Slovenaca od Jugoslavije. Slovenačko javno mnenje je masovno podržalo četvoricu optuženih. Odbor za zaštitu ljudskih prava je osnovan, a peticija koja je sastavljena u prilog četvorice optuženih prikupila je 100.000 potpisa. Demonstracijama na središnjem ljubljanskom trgu, Kongresnom trgu, 22. juna prisustvoalo je najmanje 40.000 ljudi. Svi protesti su prošli mirno, ne davajući povoda vojsci za intervenciju.
Suđenje je održano iza zatvorenih vrata, a dokumenti po kojima je podnesena optužba nikada nisu zvanično objavljeni, što je dovelo do glasina i daljih pretpostavki da je čitavo suđenje bilo namješteno kako bi se okrivili Janša i nedjeljnik Mladina. Dodatno, JNA je donijela odluku da se suđenje održava na srpskohrvatskom jeziku, a ne na slovenačkom, uprkos odredbi slovenačkog republičkog ustava u kojoj stoji da sve službene radnje u Sloveniji treba da se vode na slovenačkom jeziku. Ovo je dodatno uznemirilo slovačko javno mnjenje, kome je upotreba slovenačkog jezika bila od velikog simboličkog značaja. Četiri optuženika su osuđena na izdržavanje kazne u trajanju od šest mjeseca do četiri godine i predati su slovenačkom vlastima, koje su se pobrinule da se kazne sprovedu na najblaži mogući način.
Posljedice
urediEfekat Afere JBTZ je prema Džejmsu Govu i Katri Karmajkl bio „homogenizacija” slovenačke politike: dala je svim Slovencima, bez obzira na politički stav, nešto oko čega će se složiti. Opoziciju, organizovanu oko Odbora za zaštitu ljudskih prava, primio je komunistički predsjednik Slovenije, Janez Stanovnik, koja je javno izrazio simpatije prema njihovom slučaju. Suđenje je postalo važan katalizator za organizaciju političkih pokreta u Sloveniji. Takođe je data veća snaga ideji da Slovenija treba da traži veći stepen nezavisnost od središnjih vlasti, postupak koji je na kraju okončan proglašenjem nezavisnosti 25. juna 1991. godine. Janša je postao značajna politička ličnost, posta je ministar odbrane 1990, a od 2004. do 2008. bio je na dužnosti predsjednika Vlade.
Literatura
uredi- Gow, James (1992). Legitimacy and the Military: The Yugoslav Crisis (na jeziku: engleski). St. Martin's Press. ISBN 9780312072094. Pristupljeno 02. 10. 2018.
- Gow, James; Carmichael, Cathie (2000). Slovenia and the Slovenes: A Small State and the New Europe (na jeziku: engleski). Hurst. ISBN 9781850654285. Pristupljeno 02. 10. 2018.
- Silber, Laura; Little, Allan (1996). The death of Yugoslavia (na jeziku: engleski). Penguin. Pristupljeno 02. 10. 2018.
- Ramet, Sabrina Petra (06. 11. 2007). „Slovenia's road to democracy”. Europe-Asia Studies. 45 (5): 869—886. doi:10.1080/09668139308412128. Pristupljeno 02. 10. 2018.
