Ante Donković
Ante Donković (Nova Kapela, 1884 — Logor Jasenovac, 1945) bio je biskup starokatoličke crkve u Hrvatskoj, koja je ostala u Utrehtskoj crkvenoj uniji. [1]
Ante Donković | |
|---|---|
| Datum rođenja | 1884. |
| Mesto rođenja | Nova Kapela |
| Datum smrti | 1945. |
Život
urediViktor Novak u knjizi Magnum Crimen o Donkoviću piše da u 2. i 3. izdanju brošure Katolički svećenici svojemu narodu piše da su autori Donković i Stjepan Vidušić, dok je u 1. izdanju bilo navedeno ime samo jednoga autora, Nikole Cerjaka. Brošura je objavljena 1921. godine. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer ga je na dan Božića 1922. godine, na misi ekskomunicirao (isključio iz crkve), zajedno sa još dvojicom sveštenika, Josipom Luketićem i dr Stjepanom Vidušićem, glavnim vođama reformskog pokreta. Njihov stav je napisan u pismu nadbiksupu, u kojem između ostaloga piše: Ne možemo se složiti s onima, koji iz poštovanja prema papi zabašuruju i samu povijest, nego želimo da se vjernici uče razlikovati čast od njezinog nosioca, ne slažemo se s time, što se čovjeka, pa makar i u najvećoj časti, nastoji prikazati nekakvim božanstvom... Prvi hrvatski katolički sabor je održan 9. septembra 1923. u sali pjevačkog društva Kolo u Zagrebu. Ante Donković je bio prvi govornik i izneo je stavove da su oni nastavljači rada Grgura Ninskog. [2]
Kao starokatolički sveštenik u Pleternici je 24. avgusta 1926. je održao skupštinu na kojoj je prisustvovalo više od 700 ljudi. Nakon njegovog govora, po pisanju časopisa Starokatolik, oko 100 ljudi je odmah bilo spremno preći u starokatoličku vjeroispovijest. [3] Ubijen je od ustaša kao biskup u Jasenovcu, zajedno sa još tri starokatolička sveštenika, Davorinom Ivanovićem, Josipom Ivelićem i Ivanom Cigulom. Postoje podaci da je potpomagao NOB šaljući partizanima sanitetski materijal preko Nikole Filipovića. [1]