Analiza troškova
Troškovi su novčano izražena trošenja sredstava za rad koji su sastavni delovi cene koštanja učinka. Smatra se da je ova definicija pod uticajem prakse. Pošto se kao elementi proizvodnje smatraju materijal, sredstva za rad, radna snaga onda su i njihova trošenja u procesu reprodukcije u stvari troškovi.
Pojam, nastanak i istorijski razvoj troškova
urediProces proizvodnje se odvija tako što čovek svojim radom deluje na predmete rada pomoću sredstava za rad. Rezultat procesa rada je proizvod (ili usluga). Uslov za dobijanje proizvoda određenih upotrebnih kvaliteta je ulaganje u proizvodnju materijala (predmete rada), sredstva za rad i radne snage, ovi elementi ulaganja imaju svoju vrednost utrošenog rada kao i svih sredstava i dobra koja su potrošena u cilju proizvodnje novih proizvoda. To praktično znači da su troškovi vrednosti utrošene u reprodukciji. Troškovi su novčane vrednosti utrošenog živog opredmećenog rada potrebnog za izradu određenog proizvoda.
Vrednost utrošenog živog i opredmećenog rada postaju trošak ako se:
- trošenje elemenata proizvodnje zbilo u procesu reprodukcije;
- da su trošenja vrednosti u reprodukciji prouzrokovana utrošcima elemenata proizvodnje;
- da su utrošeni elementi reprodukcije imali izraz društvenog priznanja ekonomske vrednosti.
Značaj troškova
urediTroškovi su u savremenim uslovima razvoja proizvodnih snaga i teorije predmet permanentnog izračunavanja, interesovanja i praćenja. To je sasvim razumljivo jer troškovi predstavljaju ključno pitanje svake privrede i svakog preduzeća ponaosob. Nivo ostvarenja ekonomije preduzeća je uslovljen veličinom troškova.[1]
Značaj troškova se može procenjivati sa više aspekata, mogu se svesti na:
Vrste troškova prema različitim kriterijumima
urediZavisno od ciljeva posmatranja, troškovi elemenata proizvodnje kao oblik ulaganja vrednosti u proces reprodukcije, klasifikuju se po osnovu nekoliko kriterijuma:
- Prirodne vrste troškova: troškovi materijala, sredstava za rad i troškovi rada;
- Ekonomski troškovi: troškovi koji su nužni (troškovi sredstava za proizvodnju i rada) i troškovi koji nisu nužni (kamate);
- Direktni troškovi koji se mogu neposredno obuhvatiti cenom koštanja pojedinih proizvoda kao što su rad izrade, materijal za izradu i indirektni troškovi koji se raspoređuju na nosioce, kao što su režijski troškovi;
- Troškovi po mestima i nosiocima;
- Ukalkulisani, rezervisani i naplaćeni troškovi;
- Stvarni, planski i standardni troškovi;
- Sa aspekta mogućnosti prilagođavanja veličine preduzeća smanjenju troškova: kratkoročni i dugoročni troškovi;
- Sa stanovišta mogućnosti uticaja pojedinih delova preduzeća na troškove: kontrolisani i nekontrolisani troškovi;
- Troškovi proizvodnje i troškovi prometa;
- Zavisno od obima proizvodnje: fiksni, polufiksni i varijabilni troškovi.
Troškovi prema elementima proizvodnje
urediSvaki od tri elemenata proizvodnje na sebi specifičan način učestvuje u stvaranju novog upotrebnog kvaliteta proizvoda.
Troškovi prema elementima proizvodnje dele se na:
- Troškovi rada,
- Troškovi sredstava za rad,
- Troškovi predmeta rada.
Troškovi rada
urediUtrošena radna snaga radnika reprodukuje se isplatom zarada za izvršeni rad, koja predstavlja novčani izraz vrednosti ovog elemenata proizvodnje. U zavisno od pojedinih poslova razlikuju se sledeća trošenja:
- troškovi radne snage na poslovima izrade;
- troškovi radne snage na pomoćnim troškovima u proizvodnji;
- troškovi radne snage na režijskim poslovima.
Troškovi sredstva za rad
urediPostavljaju se između radne snage i materijala, povećavajući proizvodnu snagu rada, njihova uloga u proizvodnji je u višekratnoj upotrebi. U procesu proizvodnje učestvuje više vrsta i jedinica sredstava za rad koja se međusobno razlikuje upotrebnim karakteristikama i po nabavnim cenama. Kako se sredstva za rad troše postepeno, prenoseći deo po deo svoje vrednosti na novi proizvod, postavlja se problem utvrđivanja iznosa njihovog trošenja za svaku vrstu i jedinicu proizvoda.
Reprodukovanje utrošenih sredstava za rad ostvaruje se realizacijom proizvoda dobijenih pomoću njih, jer je u strukturi proizvedene vrednosti i deo prenosive vrednosti ovog elemenata proizvodnje izražen u obliku amortizacije.[2]
Troškovi predmeta rada
urediMaterijal predstavlja predmet rada na kome se odvijaju određene fizičke i hemijske promene u pravcu dobijanja novog upotrebnog kvaliteta kojim se mogu zadovoljiti pojedine potrebe društva. Vrednost materijala se prenosi na novi proizvod u onom obimu koji je u njemu sadržan kao količina društveno potrebnog rada uloženo u njegovo proizvođenje.
Na visinu troškova materijala deluju kako objektivni - prirodni, tehnički i društveni - tako i subjektivni, odnosno organizacioni faktori.
Troškovi prema mestima nastanka
urediGrupisanje troškova prema mestima nastanka troškova ima za cilj:
- preko knjigovodstvene evidencije da se postigne tačnije utvrđivanje cene koštanja pojedinih vrsta proizvoda, usluga i drugih učinka.
- da se utvrde troškovi pojedinih organizacionih jedinica i da se omogući utvrđivanje cene koštanja njihovih učinka.
- da omogući stimulisanje postignutih ušteda i doprinosa za pravilnije utvrđivanje zarada pojedinih grupa radnika.
Određivanje mesta troškova je važno da bi se moglo pravilno izvršiti grupisanje troškova prema tim mestima.
Mesta troškova su područja u okviru jednog preduzeća gde nastaju troškovi.
Oni se određuju:
- prema prostoru gde troškovi nastaju,
- prema funkcijama poslovanja preduzeća i
- prema područjima odgovornosti pojedinih lica u preduzeću.
Troškovi prema vrednostima za nosioce
urediRazlikuju se:
- pojedinačni troškovi i
- zajednički troškovi.
Po pojedinačnim troškovima podrazumevaju se ona trošenja koja su nastala neposredna posledica izrade određene jedinice proizvoda. U grupu pojedinačnih troškova ubrajaju se troškovi: osnovnog materijala, pomoćnog materijala koji svojom supstancom ulazi u strukturu proizvoda, radne snage na tehnološkim operacijama koje nisu mehanizovane.
Osnovne karakteristike zajedničkih troškova su u tome što se ne mogu precizno vezivati za pojedine proizvode. U ovu grupu se ubrajaju troškovi: režijskog materijala, radne snage na režijskim poslovima, svih sredstava za rad, sem specijalnih alata u pojedinačnoj proizvodnji.
Troškovi prema načinu obračuna
urediTrošenje elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije nastaje s ciljem dobijanja određenih proizvoda ili usluga. Proizvodi i usluge se javljaju kao nosioci troškova te ih je nužno utvrđivati za svaku vrstu i jedinicu kako bi se njihovo reprodukovanje prodajnom cenom na adekvatan način obezbedilo. S obzirom na mogućnost prenošenja troškova elemenata proizvodnje na nosioce, razlikuju se dva oblika ulaganja, to su:
- direktni troškovi i
- indirektni troškovi.
Direktni troškovi
urediOsnovna karakteristika ovih troškova sastoji se u mogućnosti njihovog neposrednog po pojedinim nosiocima (proizvodima i uslugama). U ovu grupu ubrajaju se uglavnom troškovi: osnovnog materijala, pomoćnog materijala, radne snage na poslovima izrade, radna snage na pomoćnim poslovima u proizvodnji. Ove vrste troškova se mogu posebno obračunati za svaku grupu proizvoda koji se izrađuju u okviru konkretnog preduzeća.
Indirektni troškovi
urediu ovu grupu troškova ubrajaju se sva ona trošenja elemenata proizvodnje koji se ne mogu utvrđivati za pojedine vrste proizvoda posebno, jer nastaju kao posledica pripreme i izrade zajedno više jedinica i grupa proizvodnih učinka. Kao indirektni troškovi javljaju se sledeće vrste troškova elemenata proizvodnje: troškovi materijala na pripremno-završenim poslovima, troškovi radne snage na režijskim poslovima, troškovi sredstava za rad - amortizacija - u uslovima vremenskog obračunavanja.
Troškovi uslovljeni proizvodnjom i njenom primenom
urediOva podela je značajna za regulisanje visine cena koštanja proizvoda raspoređivanjem početnih ulaganja u pripremu proizvodnje na veći ili manji broj proizvedenih jedinica. Podela troškova na bazi kriterijuma njihove zavisnosti od veličine kapaciteta razlikuje dva osnovna oblika ulaganja u proces reprodukcije:
- Fiksni troškovi i
- Varijabilni troškovi.
Fiksni troškovi
urediSamim uspostavljenjem proizvodnih kapaciteta koncentriše se određeni obim ekonomskih vrednosti u sredstvima za rad. Tako pripremljena sredstva za rad se troše nezavisno od njihove upotrebe pod dejstvom fizičkog ili ekonomskog rabaćenja. Otuda iznos tih troškova predstavlja fiksnu veličinu u odnosu na dinamiku obima proizvodnje koja se tim sredstvima ostvaruje. Tako ovi troškovi i nose naziv fiksni, odnosno stalni, nepromenljivi ili neotklonjivi. U ovu grupu troškova ubrajaju se: vremenski sistem amortizacije sredstava za rad, troškovi materijala na pripremno završnim poslovima, troškovi radne snage.
Oni se u ukupnom iznosu ne menjaju kada se menja obim proizvodnje, odnosno oni su isti bez obzira da li preduzeće radi sa minimalnim ili punim kapacitetom. Najvećim delom fiksni troškovi se odnose na troškove sredstava za rad.
Vraćanje uloženih vrednosti ostvaruje se prodajom proizvoda na tržištu u vidu prodajnih cena koje predstavljaju novčani izraz vrednosti jedinice proizvoda u kojoj je sadržan i odgovarajući deo fiksnih troškova.[3] Fiksni troškovi su oni čija ukupna suma ne zavisi ni od jednog faktora koji karakterišu aktivnosti preduzeća kao što su: radno vreme; obim proizvodnje; obim realizacije; obim sirovina koje mogu biti prerađene; broj zaposlenih radnika, ili neki drugi faktor. Fiksni troškovi su vezani za sumu strukture preduzeća i izazvani su postojanjem preduzeća i njegovih sredstava za proizvodnju. Zbog čega se ovi troškovi zovu i troškovi kapaciteta ili bazični troškovi.
Varijabilni troškovi
urediVarijabilni troškovi[4] su oni koji opadaju ili rastu prema smanjenju ili povećanju jednog od faktora koji karakterišu aktivnost preduzeća. Karakteristika nekih troškova da su fiksni a drugi varijabilni nije apsolutna nego relativna. Kao varijabilni troškovi računaju se: utrošci sirovina i pomoćnog materijala, normalna nadoknada uloženog rada za izradu, prevozni i drugi troškovi prodatih proizvoda Ai sl. Varijabilni troškovi su proporcionalni samo do izvesnog stepena delatnosti a zatim gube svoj proporcionalni karakter i povećavaju se ili smanjuju brže nego aktivnosti preduzeća. Ako se uzmu promene u obimu proizvodnje kao faktor, može se sastaviti sledeći primer:
Mesečni broj proizvedenih jedinica | Fiksni troškovi u dinarima | Varijabilni troškovi u dinarima | Ukupno dinara |
60 | 30000 | 10000 | 40000 |
100 | 30000 | 20000 | 50000 |
150 | 30000 | 30000 | 60000 |
200 | 30000 | 40000 | 70000 |
Ovaj grafik pokazuje da se ukupni troškovi sastoje od fiksnih i varijabilnih troškova. Fiksni troškovi na grafikonu prikazani su horizontalnom linijom koja počinje na određenoj tački koordinate što znači određena suma troškova i kreće se paralelno sa apscisom na kojoj su označene količine proizvoda. To znači da je iznos fiksnih troškova uvek jednak za bilo koji obim proizvodnje.
Varijabilni troškovi rastu sa porastom obima proizvodnje i obrnuto, ako obim proizvodnje raste, rastu i varijabilni troškovi, ako obim proizvodnje opada, opadaju i varijabilni troškovi.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Troškovi u procesu proizvodnje” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 7. 5. 2015.
- ^ „Proces amortizacije” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 27. 02. 2021. g. Pristupljeno 07. 05. 2015.
- ^ „Fiksni troškovi”. Arhivirano iz originala 05. 04. 2016. g. Pristupljeno 07. 05. 2015.
- ^ „Varijabilni troškovi”. Arhivirano iz originala 18. 5. 2015. g. Pristupljeno 7. 5. 2015.
Literatura
uredi- Stošić Mihajlović Ljiljana (2010): "Tržište, troškovi i cene", Vranje
- Campbell, Harry; Brown, Richard (2003). Benefit-Cost Analysis: Financial and Economic Appraisal Using Spreadsheets. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-82146-9.
- Chakravarty, Sukhamoy (1987). „Cost-benefit analysis”. The New Palgrave: A Dictionary of Economics. 1. London: Macmillan. str. 687—690. ISBN 978-0-333-37235-7.
- David, R, Ngulube, P. & Dube, A, 2013, ‘A cost-benefit analysis of document management strategies used at a financial institution in Zimbabwe: A case study’, SA Journal of Information Management 15(2), Art. #540, 10 pages. http://www.sajim.co.za/index.php/SAJIM/article/view/540/640
- Dupuit, Jules (1969). „On the Measurement of the Utility of Public Works”. Ур.: Arrow, Kenneth J.; Scitovsky, Tibor. Readings in Welfare Economics. London: Allen and Unwin. ISBN 978-0-04-338038-3.
- Eckstein, Otto (1958). Water-resource Development: The Economics of Project Evaluation. Cambridge: Harvard University Press.
- Folland, Sherman; Goodman, Allen C.; Stano, Miron (2007). The Economics of Heath and Health Care (Fifth изд.). New Jersey: Pearson Prentice Hall. стр. 83–84. ISBN 978-0-13-227942-0.
- Ferrara, A. (2010). Cost-Benefit Analysis of Multi-Level Government: The Case of EU Cohesion Policy and US Federal Investment Policies. London and New York: Routledge. ISBN 978-0-415-56821-0.
- Frank, Robert H. (2000). „Why is Cost-Benefit Analysis so Controversial?”. Journal of Legal Studies. 29 (S2): 913—930. doi:10.1086/468099.
- Hirshleifer, Jack (1960). Water Supply: Economics, Technology, and Policy. Chicago: University of Chicago Press.
- Huesemann, Michael H, and Joyce A. Huesemann Technofix: Why Technology Won’t Save Us or the Environment, Chapter 8, “The Positive Biases of Technology Assessments and Cost Benefit Analyses”, New Society Publishers, Gabriola Island, British Columbia, Canada. 2011. ISBN 978-0-86571-704-6., 464 pp.
- Maass, Arthur, ur. (1962). Design of Water-resource Systems: New Techniques for Relating Economic Objectives, Engineering Analysis, and Governmental Planning. Cambridge: Harvard University Press.
- McKean, Roland N. (1958). Efficiency in Government through Systems Analysis: With Emphasis on Water Resources Development. New York: Wiley.
- Nas, Tevfik F. (1996). Cost-Benefit Analysis: Theory and Application. Thousand Oaks, CA: Sage. ISBN 978-0-8039-7133-2.
- Portney, Paul R. (2008). „Benefit-Cost Analysis”. Ur.: David R. Henderson (ed.). Concise Encyclopedia of Economics (2nd izd.). Indianapolis: Library of Economics and Liberty. ISBN 978-0-86597-665-8.
- Richardson, Henry S. (2000). „The Stupidity of the Cost-Benefit Analysis”. Journal of Legal Studies. 29 (S2): 971—1003. doi:10.1086/468102.
- Quigley, John; Walls, Lesley (2003). „Cost-Benefit Modelling for Reliability Growth”. Journal of the Operational Research Society. 54 (12): 1234—1241. doi:10.1057/palgrave.jors.2601633.
- Sen, Amartya (2000). „The Discipline of Cost-Benefit Analysis”. Journal of Legal Studies. 29 (S2): 931—952. doi:10.1086/468100.