Akindžije
Akindžija (tur. Akıncılar) je bio pripadnik lake konjice u Osmanskom carstvu. Formirali su udž na čelu sa udž-begovima.
"Bili su raspoređeni po krajištima koja su nazivana serhat (krajina), imali su savršenu organizaciju. Svako krajište imalo je svoje akindžije, a one svoga akindžijskog bega, obično sandžakbega dotičnog sandžaka. On je zapovijedao svim akindžijama jedne pogranične provincije... Akindžije su postojale samo u graničnim oblastima Evropske Turske..."[1]
Njihov glavni zadatak je bio da demorališu i pokolebaju protivnika i da unesu konfuziju među njegove redove. Napadali su u grupama, uz veliku buku koristeći luk i strelu kao glavno oružje a nisu prestajali da odapinju strele ni kod povlačenja. Mogli su da pobede i tešku konjicu jer je njihovo naoružanje bilo lako, a njihovi konji brzi i okretni, za razliku od snažnih, ali tromih konja teške konjice. Takođe su nosili i mačeve.
Zbog pokretljivosti, akindžije su takođe bili korišćeni kao izvidnica i prethodnica s ciljem da se teroriše i zaplaši lokalno stanovništvo pre dolaska glavnih otomanskih vojnih snaga.
Odrede akindžija su predvodile određene porodice. Najpoznatije akindžije su bili porodice Malkočoglu (tur. Malkoçoğlu), Turhanli (tur. Turhanlı) i Mihali (tur. Mihalli) ili Mahailoglu.
Galerija
uredi-
Depikcija akindžije u ratu.
-
Groblje akindžija.
-
Depikcija akindžije u ratu.
-
Depikcija akindžije u ratu.
Reference
uredi- ^ Čelebi, Evlija (1967). Putopis, odlomci o jugoslavenskim zemljama. Sarajevo: Svjetlost. str. 583.