Азијски слон

једина врста у роду Elephas

Azijski slon ili indijski slon (lat. Elephas maximus) je jedina vrsta u rodu Elephas i jedna od tri savremene vrste slonova. Nešto je manji od afričkog rođaka i ima drugačije životne navike.

Azijski slon
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Proboscidea
Porodica: Elephantidae
Rod: Elephas
Vrsta:
E. maximus
Binomno ime
Elephas maximus
(Linnaeus, 1758)
Areal rasprostranjenja azijskog slona

Podvrste

uredi

Vrsta azijski slon obuhvata sledeće podvrste:[2]

Stanište

uredi

U prošlosti je areal rasprostranjenja azijskih slonova bio mnogo veći nego danas, ali usled širenja ljudske populacije ograničen je na nekoliko oblasti južne i jugoistočne Azije. Azijski slon je rasprostranjen u Indiji, na Šri Lanki, Nepalu, Butanu, Indokineskoj oblasti i na Indonezijskim ostrvima. Naseljava tropske šume i prostrane ravnice s travom. Pošto imaju velike potrebe za biljnom hranom i vodom, kreću se između različitih područja sa obilnom vegetacijom i velikim količinama vode. Krda azijskih slonova su u stalnom pokretu, a te migracije se odvijaju bez pravilnosti i zavise od uslova sredine i količine dostupnih resursa.

Morfologija

uredi
 
Skelet azijskog slona

Azijski slon se po veličini i spoljašnjem izgledu razlikuje od afričkog slona. Na prvom mjestu je razlika u veličini ušiju, što je rezultat nešto nižih temperatura i vlažnije klime koja vlada na staništu azijskog slona, jer je prvenstvena uloga velikih slonovskih ušiju rashlađivanje. Uši su široke oko 75 cm, a duge 60 cm. Visina azijskog slona je nešto manja od afričkog i iznosi oko 3 m, dok je dužina tijela oko 6 m. Mužjaci su teški između 3.500 kg i 4.500 kg, a mogu dostići težinu i od 5.000 kg. Ženke su nešto lakše i njihova težina dostiže najviše 3.000 kg. Mužjak azijskog slona dostiže visinu od 3 m, a ženka oko 2,4 m. Imaju debelu kožu koja ih donekle štiti od nametnika, a debljina se kreće između 2 cm i 2,5 cm.

 
Zdesna na lijevo: zub azijskog, afričkog slona i mastodonta

Boja kože je tamno do svijetlosmeđa, a može biti i žućkasta. Danas postoji malo azijskih slonova s kljovama. Pošto je izlovljavanjem dosta oslabljen genetički fond, većina azijskih slonova danas nema kljove, jer su se u prošlosti lovili mužjaci s kljovama te se tako isključili iz reprodukcije. Neke ženke takođe imaju kljove. Kljove su dugačke oko 1,5 m, a teške oko 30 kg. Jedna od morfoloških karakteristika slona je i debeli sloj tkiva na bazama nogu, koja ublažava posledice ogromne težine na ostatak tijela. Nos i gornja usna spojeni su u dugu surlu koja ima oko 150.000 mišića, a služi za čupanje trave i grana, podizanje predmeta, disanje pod vodom i usisavanje vode za piće i prskanje (rashlađivanje). Surla je ujedno i najosjetljivija na dodir. Azijski slonovi imaju jednu tkivnu resicu na surli, za razliku od afričkog, koji ima dvije. U ustima se nalaze četiri velika zuba - kutnjaka. Imaju hrapavu površinu, teški su do 5 kg, a dugački oko 30 cm. Kada se istroše ispadaju, a na njihovo mjesto dolaze zubi koji su bili iza. Tako slon promijeni kutnjake 6 puta u životu. Slonovi imaju sitne oči pa slabo vide, te se više oslanjaju na njuh i dodir.

Način života

uredi
 
Krdo azijskih slonova

Azijski slonovi žive u krdima. Krda broje između 10 i 30 jedinki, i sačinjavaju ih ženke. Zajednica je matrijarhat i predvodi je najstarija ženka. Kad ona ugine ili joj se bilo šta desi, zamjenjuje je druga najstarija ženka. Krdo prema tome čine bake, majke, kćerke... Postoje i muška krda, koja se sastoje samo od mužjaka koji su napustili krdo u kom su rođeni. To se dešava kod svih mužjaka i najčešće do šeste godine života. Mladi mužjaci se odvajaju i osamljuju, ali kao što je prethodno navedeno, mogu formirati i manja krda mužjaka. Krda azijskih slonova se kreću po prostranim travnatim oblastima ili po šumama u potrazi za hranom. Većinom se kreću noću i nisu posebno teritorijalni. Azijski slonovi imaju malo prirodnih neprijatelja poput tigrova, ali od njih su ugroženi samo mladunci. Ako krdo napadne neki grabljivac, slonovi se zbijaju u krug štiteći mladunce koji su u sredini, dok se najstarija ženka okreće prema opasnosti. U prirodi žive najviše do 70 ili u rijetkim slučajevima 80 godina.

Ponašanje

uredi

Azijski slonovi (kao i afrički) pokazuju složeno socijalno ponašanje. U krdu su svi slonovi vezani jedni za druge. Većinom se drže zajedno, ali mogu nakratko i da se odvajaju. Komuniciraju dodirom, pokretima tijela i naročito infrazvukom, koji ljudi nisu u stanju da čuju, jer ima izuzetno nisku frekvenciju. Kad jedan član zajednice zapadne u neku nevolju, ostali ga odlučno brane i štite. Uginule članove krda žale, a rođenje mladunaca „proslavljaju“. Azijski slonovi su izuzetno inteligentne životinje i u stanju su da nauče 23 komande.

Ishrana

uredi
 
Slonovi se hrane isključivo biljnom hranom i pri ishrani uvijek koriste surlu

Slonovi su isključivo biljojedi, a hrane se travom, grančicama drveća, plodovima voća i lišćem. Mogu pojesti od 75 kg do 150 kg hrane na dan. U potrazi za hranom prelaze razdaljine i do 5000 km ili čak 10.000 km. Odrasli slon može oboriti i drvo da se domogne ukusnih plodova ili lišća. Ako se nađu u blizini plantaža riže ili banana, neće se dvoumiti da je opustoše, tako da farmeri imaju mnogo problema s njima. Slonovi brzo i nepotpuno vare hranu, i poprilična količina hrane ostane djelimično svarena. Zbog toga moraju da jedu stalno da bi podmirili potrebe. U hranjenju im prođe oko tri četvrtine dana. Azijski slonovi jedu više zelene trave od afričkih.

Razmnožavanje

uredi
 
Majka doji mladunče

Polna zrelost mužjaka nastupa između 11. i 12. godine života, ali u tom periodu im stariji mužjaci ne dozvole da se pare sa ženkama. Pare se tek kad navrše 20 godina, i tada im se uvećavaju žlijezde s obije strane glave koje luče tečnost bogatu hormonom testosteronom. Za vrijeme parenja mužjaci postaju agresivniji i često se međusobno bore. Ženke polno sazrijevaju u 9. godini, a imaju potrebu za parenjem svakih 16 do 17 sedmica, čak i ako već doje mladunče. Trudnoća traje 20 do 22 mjeseca, ili oko 640 dana. To je ujedno i najduža trudnoća u prirodi. Nakon toga rađa se mladunče, koje je teško između 100 kg i 120 kg, a visine oko 1 m. Mladunče sisa do 6. mjeseca, posle čega već može da jede čvrstu hranu.

Značaj

uredi

Priroda

uredi

Azijski slonovi imaju veliki značaj u prirodi jer mijenjaju izgled okoline dok se kreću i hrane. Čupaju travu i tako prevrću zemlju i pomažu izrastanju novih biljaka. U svom kretanju kroz šume krče puteve i obaraju drveće te tako olakšavaju prolaz drugim životinjama i čovjeku. Pored toga probijaju put sunčevim zracima u unutrašnjost džungle. Često doprinose i razmnožavanju biljaka jer prenose sjeme u svom izmetu.

 
Azijski slon kao „prevozno sredstvo“

Ljudi

uredi

Azijski slonovi su najveće životinje koje je čovjek uspio da pripitomi. Smatra se da su prvi azijski slonovi pripitomljeni 2000 godina p. n. e. u dolini rijeke Ind. Od tada azijski slonovi su korišćeni u razne svrhe. Nosili su ljude kroz prašumu, izvlačili balvane drveća u šumi, služili za borbu u ratovima. Još 1100. p. n. e. u Aziji su se koristili za ratovanje. Danas azijski slonovi manje služe kao radna snaga, a više kao „ekološko prevozno sredstvo“ kroz šume, posebno za turiste. U Evropu su ih prvi donijeli portugalski kraljevi u 16. vijeku iz svojih azijskih kolonija. Danas azijskih slonova ima svuda u svijetu u zoološkim vrtovima. Pored toga postoji, danas već mali broj, jedinke koje se koriste u nekim tačkama u cirkusima.

Ugroženost

uredi

Azijski slon je bio ugrožen u prošlosti zbog lova, kada su istrijebljeni u mnogim krajevima Azije. Izlovljavanje azijskih slonova doprinijelo je istrebljivanju mužjaka s kljovama, tako da većina današnjih azijskih slonova nema kljove. U prošlosti je mnogo mladunčadi hvatano u prirodi i pripitomljavano, da bi kasnije služili u ratu ili za rad. Danas se sve manje koriste za rad, a lov je zakonom zabranjen. Glavne probleme opstanka azijskih slonova predstavlja krivolov i širenje ljudske populacije. Ljudi potiskuju slonove sa njihovih prirodnih staništa jer sijeku šume i grade plantaže ili naselja. Prema nekim procjenama danas ima između 35 000 i 55 000 divljih azijskih slonova, dok postoji oko 15 000 pripitomljenih slonova.

Izvori

uredi
  1. ^ Choudhury, A., Lahiri Choudhury, D.K., Desai, A., Duckworth, J.W., Easa, P.S., Johnsingh, A.J.T., Fernando, P., Hedges, S., Gunawardena, M., Kurt, F., Karanth, U., Lister, A., Menon, V., Riddle, H., Rübel, A. & Wikramanayake, E. (IUCN SSC Asian Elephant Specialist Group) (2008). Elephas maximus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 14. 2. 2020.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti.
  2. ^ Shoshani, J. (2005). „Order Proboscidea”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 90. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  3. ^ Fernando, Prithiviraj; Vidya, T. N. C.; Payne, John; Stuewe, Michael; Davison, Geoffrey; Alfred, Raymond J.; Andau, Patrick; Bosi, Edwin; Kilbourn, Annelisa; Melnick, Don J.; Craig Moritz (18. 8. 2003). „DNA Analysis Indicates That Asian Elephants Are Native to Borneo and Are Therefore a High Priority for Conservation”. PLOS Biology (na jeziku: engleski). 1 (1): e6. ISSN 1545-7885. PMC 176546 . PMID 12929206. doi:10.1371/journal.pbio.0000006 . 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi