Josip Jurčević (istoričar)
Josip Jurčević (Studenci kod Imotskog, 1951) je hrvatski istoričar i političar. Kritičari ga smatraju najistaknutijim predstavnikom istorijskog revizionizma u Hrvatskoj.
Josip Jurčević | |
|---|---|
 Josip Jurčević 2008. godine | |
| Datum rođenja | 1951. |
| Mesto rođenja | Studenci kod Imotskog |
Biografija
urediOdrastao je u Zagrebu. Diplomirao je istoriju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975. Kao student je učsetvovao u MASPOK-u. Nakon uvođenja višestranačja u Hrvatsku se 1990. počeo baviti istraživanjem partizanskih zločina u Hrvatskoj, otkrivši podatke o jami Jazovka. U leto 1991. bio je jedan od osnivača dobrovoljačke jedinice koja se koji mesec potom prerasla u hrvatsku tajnu službu (od 1993. ime Hrvatska izvještajna služba). U ratu je stekao čin majora. Od 1994. do 1997. je bio stručni savjtnik saborske Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća. Magistrirao je 1996. na istom fakultetu s temom „Problemi proučavanja žrtava Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske“. Od 1997. je zaposlen u Institutu za društvene znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Doktorirao 2000. godine s temom „Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine.“ Pisac je nekoliko knjiga. Predaje je na Univerzitetu u Osijeku i na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Josip Jurčević je član Udruženja veterana Domovinskog rata. Magazin Nacional ga je 2006. godine proglasio kao „novi glas hrvatske desnice“.[1] Kao nestranački kandidat kandidovao se na predsedničkim izborima u Hrvatskoj 2009/10. gde je osvojio 2,74% glasova i eliminisan je u prvom krugu. Bio je član političkoga pokreta Hrast, ali se pridružio stranačkoj koaliciji Savez za Hrvatsku na parlamentarnim izborima za Hrvatski sabor 4. decembra 2011. i bio bio nosilac lista HDS-a.
Kritike
urediJurčević kritičari optužuju da negira ili pokušava zataškati karakter ustaškog genocida i zločinački karakter ustaških logora, posebno Jasenovca, čime sugeriše lažnu ili ublažavajuću sliku o ustaškom režimu u NDH.[2] Zločine ustaša Jurčević prikazuje kao konstrukciju komunističke propagande usmerene na defamaciju ustaškog pokreta i podsticanje mržnje protiv članova ustaškog pokreta,[3] Bio je član saborske komisije (Vukušićeva komisija) koja je broj jasenovačkih žrtava svela na 220 osoba.[1]
Što se tiče masovnih ubistava koje su vršili partizani, krtičari optužuju Jurčevića da nenaučnim pristupom razrađuje revizionističke tvrdnje, npr. o Jasenovcu kao usputnoj stanici u Križnom putu ili da je komunistička jugoslovenska vlast mrzila hrvatsku državu.[3]
Reference
uredi- ^ a b „Novi glas hrvatske desnice”. Nacional.hr. 29. 5. 2006. Arhivirano iz originala 07. 07. 2012. g. Pristupljeno 22. 08. 2014. Nepoznati parametar
|accesdate=ignorisan [|access-date=se preporučuje] (pomoć) - ^ Goldstein & Hutinec 2007, str. 198.
- ^ a b Goldstein & Hutinec 2007, str. 209.
Literatura
uredi- Goldstein, Ivo; Hutinec, Goran (2007). „Neki aspekti revizionizma u hrvatskoj historiografiji devedesetih godina XX. stoljeća”. Ur.: Katz, Vera. Revizija prošlosti na prostorima bivše Jugoslavije (PDF). ISBN 978-9958-9642-9-9. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 08. 2014. g. Pristupljeno 22. 08. 2014.
