Jovan Gros
Dr Jovan Gros (nem. Johann Gross; svk. Ján Gros; Pezinok kod Bratislave, 3. septembar 1759 — Požun, 28. novembar 1839) bio je slovački profesor i prvi direktor Karlovačke gimnazije.
Jovan Gros | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 3. septembar 1759. |
Mesto rođenja | Bezing, Habzburška monarhija |
Datum smrti | 28. novembar 1839.80 god.) ( |
Mesto smrti | Požun, Austrijsko carstvo |
Naučni rad | |
Institucija | Karlovačka gimnazija |
Biografija
urediPo nacionalnosti je bio Nemac evangeličke veroispovesti koji je, usled života u slovačkoj sredini, bio slovakiziran.[1] Studirao je filozofiju u Jeni. Nakon studija duži period radio je kao privatni učitelj u Požunu.[2]
Za direktora Karlovačke gimnazije izabran je u septembru 1791. godine po odluci mitropolita Stefana Stratimirovića. U Karlovce je stigao krajem septembra 1791. Mitropolit Stratimirović ga je uvrstio i u komisiju koja je imala zadatak da izradi nastavni plan škole. Kao uzor za uređenje Karlovačke gimnazije direktoru Grosu poslužila je Pečujska gimnazija.[3] Tokom rada u gimnaziji Gros je na raspolaganju imao stan od četiri sobe. Koliko se dobro adaptirao u novoj sredini govori činjenica da je oboje dece (sina Joana i ćerku Milicu) krstio u pravoslavnoj crkvi. Porodični problemi (smrt ćerke i bolest supruge Jelisavete) naterali su Grosa da napusti Karlovačku gimnaziju 25. januara 1798. godine.
Karijeru nastavlja u Modri gde je 1798-1802. bio profesor i direktor gimnazije. Potom je od 1803. pa sve do smrti 1839. radio kao profesor i rektor evangeličkog Liceja u Požunu.[2][4]
Bio je počasni član Latinskog društva u Jeni.[2]
Reference
uredi- ^ Kovijanić, Risto (1973). Srpski pisci u Bratislavi i Modri XVIII veka. Novi Sad: Matica srpska. str. 50.
- ^ a b v Petrović, Kosta (1991). Istorija Karlovačke gimnazije. Novi Sad: Matica srpska. str. 74—77.
- ^ Petrović, Kosta (1991). Istorija Karlovačke gimnazije. Novi Sad: Matica srpska. str. 53.
- ^ Kmeć, Jan (1987). Jugoslovensko-slovačke slavističke veze. Novi Sad: Vojvođanska akademija nauka i umetnosti. str. 162.