Urokanska kiselina
Urokanska kiselina je intermedijer u katabolizmu L-histidina.
| |
| Nazivi | |
|---|---|
| IUPAC naziv
(E)-3-(1H-imidazol-4-il)prop-2-enoinska kiselina
| |
| Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
| ECHA InfoCard | 100.002.963 |
| MeSH | Urocanic+acid |
| |
| Svojstva | |
| C6H6N2O2 | |
| Molarna masa | 138,124 g/mol |
| Tačka topljenja | 225 °C |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
 verifikuj (šta je   ?)
| |
| Reference infokutije | |
Metabolizam
уредиOna se formira iz L-histidina putem dejstva histidinske amonijačne lijaze (histidaze ili histidinaze) eliminacijom amonijaka.
U jetri se urokanska kiselina transformiše posredstvom urokanaze u 4-imidazolon-5-propionsku kiselinu i naknadno u glutaminsku kiselinu.
Klinički značaj
уредиNasledna deficijencija urokanaze dovodi do povišenih nivoa urokanske kiseline u urinu, stanja poznatog kao urokanska acidurija.
Istorija
уредиUrokanska kiselina je prvi put izolovana 1874. iz psećeg urina,[3].
Vidi još
уредиReference
уреди- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Jaffé, M. (1874). „Concerning a new constituent in the urine of dogs”. Ber. Deut. Chem. Ges. 7: 1669—1673.
Spoljašnje veze
уреди
- The Online Metabolic and Molecular Bases of Inherited Disease - Chapter 80 - An overview of disorders of histidine metabolism, including urocanic aciduria.