Orchidoideae
Orchidoideae, ili orchidoid orhideje, su podfamilija familje orhideja (Orchidaceae) koja sadrži oko 3630 vrsta.[1] Vrste obično imaju jedan plodan prašnik koji je uspravan i bazitoničan.
| Orchidoideae | |
|---|---|
| |
| Neotinea tridentata subsp. commutata | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Monocotyledones |
| Red: | Asparagales |
| Porodica: | Orchidaceae |
| Potporodica: | Orchidoideae |
| Plemena | |
|
Vidi tekst | |
Taksonomija
уредиFilogenija Orchidoideae je promenljiva i još uvek podložna promenama.[2] Istorijski gledano, Orchidoideae su podeljene na do 6 plemena, uključujući Orchideae, Diseae, Cranichideae, Chloraeeae, Diurideae, i Codonorchideae. Međutim, najnovija analiza molekularne filogenetike koju su sproveli Čejs et al. 2015. godine, a kasnije od na tome radili Čen et al. 2017. godine, ukazuje da Orchidoideae treba podeliti na 4 plemena: Orchideae, Cranichideae, Diurideae, i Codonorchideae.[2][3][4]
Ovo monofiletsko pleme se sastoji od samo jednog roda, Codonorchis, koji se nalazi u Južnoj Americi.[2]
Ovo kosmopolitsko pleme se sastoji od 8 trenutno prihvaćenih podplemena. Molekularni dokazi sugerišu da su bivše Chloraeeae sestre ostatka Cranichideae. Kao takve, Chloraeeae se sada smatraju podplemenom Cranichideae.[2] Štaviše, na osnovu morfoloških i genetskih dokaza, rod Discyphus je uzdignut iz Spiranthinae da formira sopstveno monofiletsko podpleme, Discyphinae.[2]
.JPG)
| Cranichideae |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nekada podeljene na Orchidinae i Habenariinae[3] (nesistematsko parafiletsko cepanje), Orchideae se sada sastoje od 6 podplemena.[5][4] Zajedno sa prethodnim molekularnim studijama, analiza Čejsa i saradnika iz 2015. potvrdila je da je Diseae bila polifiletska grupa. Shodno tome, nekadašnja podplemena Diseae su preraspodeljena unutar Orchideae (na primer, Satyrium je sada klasifikovan u Orchidinae). U svojoj studiji iz 2015. Čejs je preporučio dalje proučavanje istorijski problematičnih rodova u bivšim Diseae kao što su Huttonaea i Pachites. Dalja molekularna analiza od strane Čena et al. 2017. godine dovela do sledeće reorganizacije:[2][4]
| Orchideae |
| ||||||||||||||||||||||||||||||
Reference
уреди- ^ „Types of Orchids: A Visual Compendium”. FTD.com. 1. 3. 2018. Приступљено 11. 12. 2021.
- ^ а б в г д ђ Chase, Mark W.; Cameron, Kenneth M. (2015). „An updated classification of Orchidaceae”. Botanical Journal of the Linnean Society. 177 (2): 151—174 — преко Oxford Academic.
- ^ а б RICHARD M. BATEMAN; PETER M. HOLLINGSWORTH; JILLIAN PRESTON; LUO YI-BO; ALEC M. PRIDGEON; MARK W. CHASE (мај 2003). „Molecular phylogenetics and evolution of Orchidinae and selected Habenariinae (Orchidaceae)”. Botanical Journal of the Linnean Society. 142 (1). doi:10.1046/j.1095-8339.2003.00157.x
.
- ^ а б в Chen, Gui-Zhen; Huang, Jie; Zhang, Guo-Qiang; Ma, Liang; Chen, Shi-Pin (2017-11-28). „New subtribe Pachitinae (Orchideae) of Orchidaceae: Evidence from morphological and molecular analyses”. Phytotaxa. 329 (2): 114. ISSN 1179-3163. doi:10.11646/phytotaxa.329.2.2.
- ^ Jin, Wei-Tao; Schuiteman, André; Chase, Mark W.; Li, Jian-Wu; Chung, Shih-Wen; Hsu, Tian-Chuan; Jin, Xiao-Hua (2017). „Phylogenetics of subtribe Orchidinae s.l. (Orchidaceae; Orchidoideae) based on seven markers (plastid matK, psaB, rbcL, trnL-F, trnH-psba, and nuclear nrITS, Xdh): implications for generic delimitation”. BMC Plant Biology. 17: 222.
Literatura
уреди- Pridgeon, A.M., P.J. Cribb, M.W. Chase and F.N. Rasmussen [eds.]. 2003. Genera Orchidacearum vol. 3: Orchidoideae part 2, Vanilloideae. Oxford University Press, Oxford, U.K.
- Salazar, G.A., M.W. Chase, M.A. Soto Arenas and M. Ingrouille. 2003. Phylogenetics of Cranichideae with emphasis on Spiranthinae (Orchidaceae, Orchidoideae): evidence from plastid and nuclear DNA sequences. American Journal of Botany 90: 777-795.
- Salazar, G.A., L.I. Cabrera, S. Madriñán and M.W. Chase. 2009. Phylogenetic relationships of Cranichidinae and Prescottiinae (Orchidaceae, Cranichideae) inferred from plastid and nuclear DNA sequences. Annals of Botany 104: 403-416. [1]
Spoljašnje veze
уреди
