Matica hrvatska
Овом чланку потребни су додатни извори због проверљивости. |
Matica hrvatska je nevladina kulturna ustanova u Hrvatskoj osnovana za očuvanje i unapređenje hrvatske kulture. Deluje od 1842. godine, kada je osnovana kao Matica ilirska a najvažniji je i najveći izdavač knjiga i časopisa u Hrvatskoj.[1]
U centrali i ograncima objavljuje više od stotinu knjiga svake godine, koje redovno odnose najvažnije hrvatske književne nagrade. Uz dvadesetak redovnih biblioteka naročito se ističe biblioteka vijeka hrvatske književnosti, u kojoj je objavljeno već sedamdesetak naslova.
Centrala objavljuje dvosedmičnjak „Vijenac”, novine za književnost, umjetnost i nauku, te književni časopis „Kolo” i „Hrvatsku reviju”.
Osim izdavaštva Matica hrvatska priređuje mnogo kulturnih i naučnih manifestacija; predstavljanja knjiga, naučne simpozije, okrugle stolove, stručna i naučna predavanja i rasprave, koncerte, pozorištne predstave. Pri centrali djeluje i „Galerija Matice hrvatske” u kojoj svoje radove izlažu mlađi umjetnici.
Stotinjak postojećih ogranaka Matice hrvatske objavljuje dvadesetak književnih časopisa, među kojima su „Dubrovnik”, „Književna revija”, „Dometi”, „Zadarska smotra”, „Riječi”.
Predsjednici Matice hrvatske
уреди Stjepan Damjanović, |
 Josip Bratulić, |
 Gustav Krklec, |
 Ivan Mažuranić, |
Zanimljivosti
уредиSrpski satirični list iz Zagreba, Vrač pogađač je pisao da otrovni pauk (Matica hrvatska) siše srpski cvjetnjak, a za to vrijeme blaženo spava trut (Matica srpska), i tako omogućuje stvaranje hrvatske kulture.[2] Jedan od brojnih primera hrvatizacije srpske pjesme i pjesnika je rad jednog od najpoznatijih hrvatskih istoričara Vjekoslav Klaića. Njegovu Hrvatsku pjesmaricu je 1893. izdala i nagradila Matica hrvatska. U pjesmaricu je uvrstio dosta popularnih srpskih pjesama Đure Jakšića, a u pjesmi pančevačkog prote Vase Živkovića Rado ide Srbin u vojnike, gde zelene bere lovorike, promijenio je samo subjekt: Srbin u Hrvat.[3]
U doba komunističke vlasti u Jugoslaviji, 1969. Matica hrvatska objavljuje memoare Ivana Meštrovića, koji su već ranije objavljeni među ustaškom emigracijom u Argentini, 1961. Dva izdanja se razlikuju u tome što su u izdanju Matice hrvatske izostavljeni svi dijelovi koji kritikuju komunističku vlast i neke njene ličnosti (Moše Pijade), a svi antisrpski dijelovi su objavljeni.[4]
Vidi još
уредиReference
уреди- ^ Милисавац, Живан, ур. (1984). Југословенски књижевни лексикон (2. изд.). Нови Сад: Матица српска. стр. 474—475.
- ^ Артуковић 2001, стр. 148.
- ^ Артуковић 2001, стр. 285.
- ^ Сумрак Ловћена, поднаслов: Хегемонија фалсификата. Цетиње: Светигора. 2021. стр. 147, 148.
Literatura
уреди- Артуковић, Мато (2001). Срби у Хрватској (Куеново доба). Хрватски институт за повијест - подружница за повијестСлавоније, Сријема и Барање, Славонски Брод. ISBN 953-6659-09-3.
