Halvat
Halvat je izraz koji se u orjentalnoj (islamskoj) arhitekturi i govoru bošnjaka,[1] koristi da označi prostranu sobu posebne namene sa visokim drvenim plafonom. Halvat se u starinskim muslimanskim kućama smatra sigurnom, zaštićenom sobom u prizemlju ili intimnim porodičnim prostorom u koji drugi ne zalaze, a ima i ulogu sobe u kojoj mladenci provedu prvu bračnu noć.[2]
.jpg)
Sinonimi
уредиHalvat — soba — sobičak — izba — odvojena soba sa posebnom namenom — soba za goste — prizemlje
Poreklo reči
уредиKao element orijentalnog, u ovom slučaju osmanskog kulturnog nasleđa, izraz halvat odavno predstavlja integralni deo bošnjačkog jezika odnosno u širem smislu balkanskog kulturnog identiteta.
Etimološki reč je turskog porekla — halvet: prostrana soba, koja vuće korene iz arapskog jezika — ḫalwä: osama.[2]
Izgled
уредиPrema veličini halvata u ovoj prostoriji su napravljeni i prozori, kojih može biti i desetak prekrivenih dvodielnom pamučnom zavesom, koja štiti od pogleda sa uilice ili iz dvorišta. Pored zidova su sećije koje su prekrivene jajgijom, platnom sa geometrijskim šarama po naslonu i makatima i serdžadama na sedaonom delu.
Na podu je obavezni ćilim, a na sredini sobe mangala kružnog oblika izrađena od bakra i gvožđa.
Uz sećiju je postavljen stalak za Kur’an u obliku slova X izrađen od rezbarenog drveta.
Za osvteljenje prostorije korišćena je uljana lampa obično izrađena je od bakra, tehnikom livanja. Za zagrevanje prostorije korišne su razne vrets ozidanih peći ili kamini.
U halvatu se zavisno od namene od nameštaja mogu nači zidno ogledalo, stolovi, komode, škrinja za rublje, kolevke. Dok se u halvetu spavalo na podu.
Halvat je načešće locirana u prizemlju kuće. Zavisno od bogatstva domaćina, i veličine može biti veliki halavat ili mali halvat ili halvatić, a kuća može imati jedan ili više halvata. Takođe zavisno od namena halvat može biti muški, ženski i/ili devojački i momački.
Iz halvata najćečešće vode manja vratašca u halvatić, sobicu za ženske osobe.
Izvori
уреди- ^ Bejtić, Alija, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952.-53., "Veselin Masleša", Sarajevo, 1953.
- ^ а б „Halvat značenje, definicija i primjeri ::: Jezikoslovac.com rječnik”. jezikoslovac.com. Приступљено 4. 1. 2021.
Literatura
уреди- Pašić, Amir, Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava – doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
- Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela I-III, " Veselin Masleša", Sarajevo, 1991.