Dugometražni film

Dugometražni film (engl. feature film) je izraz koji se koristi za film koji je napravljen u svrhu da predstavlja glavnu atrakciju kino-programa.^[1]

Dugometražni filmovi su u pravilu duži od kratkih filmova, pri čemu različite države i različite filmske tradicije koriste različite parametre — tako se negdje dugometražnim filmom smatra film duži od 40, a negdje duži od 80 minuta.^[2]

Dugometražni filmovi, pak, najčešće traju oko 90 minuta, što teoretski omogućava da prosječni član publike odgleda film bez potrebe da odlazi u toalet, odnosno omogućava vlasniku kino-dvorane da tokom jedne večeri — uz kratku pauzu — prikaže dva različita dugometražna filma zaredom što predstavlja tzv. double feature.

Dugometražni film može biti i duži, pa tako postoje primjeri dugometražnih filmova koji traju dva, tri, a u nekim rijetkim primjerima, i četiri sata. U potonjim slučajevima se prikazivanje prekida na unaprijed utvrđenim intervalima kako bi publika mogla napraviti pauzu.

Izraz dugometražni film se kasnije udomaćio i za TV filmove slične dužine.

Reference

^ Charles Musser, The Emergence of Cinema: The American Screen to 1907, p. 197–200.
^ Patrick Robertson. Film Facts. New York: Billboard Books. 2001. стр. 9. ISBN 978-0-8230-7943-8. .

[1] Charles Musser, The Emergence of Cinema: The American Screen to 1907, p. 197–200.

[PatrickRobertson-2] Patrick Robertson. Film Facts. New York: Billboard Books. 2001. стр. 9. ISBN 978-0-8230-7943-8. .

[1]

[2]