Википедија

Maccullochella peelii

Maccullochella peelii je zrakoperka iz reda Perciformes i familije Percichthyidae. Iako se vrsta naziva bakalar, ona nije povezana sa njom. Bitan je deo sistema voda Australije i najveći predtor u basenu Mari-Darling. Maccullochella peelii najveća je slatkovodna riba u Australiji i jedna od najvećih slatkovodnih riba na svetu.

Maccullochella peelii
Maccullochella peelii
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Animalia
Tip:
Chordata
Klasa:
Actinopterygii
Red:
Perciformes
Porodica:
Percichthyidae
Potporodica:
Rod:
Maccullochella
Vrsta:
Maccullochella peelii
Binomno ime
Maccullochella peelii
Мичел, 1838

Populacija ove vrste opala je od evropske kolonizacije Australije usled niza uzroka, uključujući jaki prekomerni ribolov, regulaciju reka i degradaciju staništa i sada su na listi ugrožene vrste. Međutim, nekada su naseljavali gotovo ceo basen Mari-Darling najvećeg rečnog sistema u Australiji, u veoma velikom broju, a danas ih je na ovom području manje.

Riba dugog života, odrasle jedinke su mesožderke i uglavnom jedu druge ribe. Vrsta pokazuje visok stepen roditeljske brige o svojim jajima, koja se rađaju u proleće i obično se polažu u šupljine ili na druge tvrde površine. Ova vrsta popularna je riba za jelo i u akvaristici.

Opis

uredi

Maccullochella peelii je krupna riba dubokog izduženog tela, okrugla u preseku. Ima široku glavu i velika usta obložena jastučićima vrlo malih, igličastih zuba. Čeljusti ove vrste su jednake, a kod nekih primeraka donja vilica je blago ispupčena.[2][3]

Ime Maccullochella peelii dobila je po australijskom istraživaču ribe MekKulohu i reci u u kojoj je Major Mičel prvi naučno opisao vrstu, reci Pel. Njen naziv se nakon toga promenio u M. peeliii da bi se razlikovao od vrste sličnog imena iz reke Meri. Međutim 2010. godine M. mariensis je postala vrsta, pa je ime ove ribe vraćeno u Maccullochella peelii.[4]

Dorzalna peraja ove vrste su umerene do male veličine i delimično su odvojena zarezom od visokih peraja, sa zaobljenim mekim leđnim perajem. Meka leđna, analna i kaudalna (repna) peraja su velika i zaobljena, i tamno su sive ili crne boje sa izrazitim belim ivicama. Velika, zaobljena prstenasta peraja su obično slična onim na bokovima. Karlično peraje je takođe veliko.[5][6]

Ova vrsta je bele do kremaste boje na trbuhu.[7][8] Leđa i bokovi obično su žuto-zelene do zelene boje. Postoje jedinke ove vrste koje imaju šare kao leopard. Bojenje je povezano sa jasnoćom vode, a bojenje je intenzivnije kod riba iz staništa bistrih voda.[9] Mali i srednje veliki pripadnik ove vrste iz staništa bistrih voda često ima upečatljivu i vrlo izrazitu boju. Velike ribe teže ka šarenoj sivozelenoj boji. Maccullochella peelii je krupna rriba, odrasle ribe redovno dosežu 80–100 cm. Ova vrsta može da naraste u dužinu preko 1 m, a rekord je bio preko 1,8 m i težine oko 113 kilograma. Velika rasplodna riba danas je retka u većini divljih populacija zbog prekomernog ribolova i uništavanja staništa.[10][11]

Taksonomija

uredi
 
Obeležje vrsti Maccullochella peelii u Australiji.

U Mičelovom originalnom opisu on je ribu klasifikovao kao "Porodica, Peridace; Rod, Acerina; Subgenus, Gristes, Cuv ili Grovler. Tokom početka 19. veka i početkom 20. veka komercijalni ribolovci, rekreativni ribolovci, stanovnici obala i naučnici jasno su prepoznali dve vrste bakalara u južnom slivu Mari-Darling.[12] Taksonomski, međutim, zbrka je bila velika. Ignorišući velike razlike u veličini prilikom seksualne zrelosti i nekim prilično nenaučnim rezonovanjima neki istaknuti naučnici za ribarstvo (kao Viltej) insistirali su na prepoznavanju samo jedne vrste bakalara - Maccullochella peelii.[13] Zatim, kako je bakalar pastrmke opao u skoro izumiranje tokom početka 20. veka, razlika između dve vrste je dodatno izbrisana i konačno dovedena u pitanje.[14][15] Tokom sedamdesetih godina, rane genetske tehnike potvrdile su da je bakalar pastrmke odvojena vrsta i dodatno su pokazale da je originalni primerak Maccullochella peelii odvojena vrsta.[16][17]

Maccullochella peelii je veoma dugovečan, što je karakteristično za mnoge slatkovodne domaće ribe u Australiji. Dugovečnost preživljavanja u promenljivom australijskom okruženju daje šansu ovoj vrsti da učestvuje u najmanje jednom velikom mrestu koji se odvija na deset ili dvadeset godina. Ova vrsta ujedno je najdugovječnija slatkovodna autohtona riba u Australiji.[18] Najstariji primerak ove vrste koji je popisan, imao je 48 godina, a postoji sumnja da ima primeraka starih i do 70 godina.[19][20]

Ova vrsta je glavni predator u rekama basena Mari-Darling jede gotovo sve manje od sebe i bilo šta na svom putu, uključujući sitne ribe poput šarana, soma, smuđa i manje primerke svoje vrste. Takođe ova vrste jede patke, komorane, kornjače, zmije, žabe i miševe.[21] Maccullochella peelii dosta je aktivna noću, kada se nalazi u plitkim vodama u pohodu na plen sa površine vode.[22][23][24]

Ova vrsta postiže seksualnu zrelost između četvrte i šeste, uglavnom pete godine života. godina. Otprilike je 70% primeraka ove vrste dostiglo seksualnu zrelost kada su bili dužine 50 cm.[25][26] Ista ova vrsta u jezeru Mulval ima bržu stopu rasta, ali seksualnu zrelost dostiže na dužini od 60 cm. Može dostignuti kilažu od 15 do 35 kg.[27][28][29]

Kada se prvi put postigne seksualna zrelost, ženka nosi nešto manje od 10.000 jaja.[30][31] Krupniji primerci mogu nositi i do čak 80.000–90.000 jaja, a popisan je primerak ženke koji je imao 110.000 održivih jaja. Broj jaja u ove vrste svih veličina je relativno nizak u poređenju s mnogim vrstama riba.[32][33] Maccullochella peelii ulavnom se pari u proleće, podstaknut rastućim temperaturama vode i povećanjem svetlosti u vodama.[34][35]

Najnovije istraživanje je pokazalo da Maccullochella peelii u stvari živi čitav život unutar glavnog kanala potoka, osim za vreme parenja.[36] Ranije ideje da se ova vrsta kreće na poplavnim dolinama su netačne.[37]

 
Maccullochella peelii u akvarijumu.

Maccullochella peelii najviše vremena provodi na glavnom rečnom kanalu ili poplavljenom gornjem delu glavnog kanala i pritoka.[38] Mladi primerci ove vrste hrane se unutar glavnog rečnog kanala ili, u vreme prolećnih poplava, na poplavljenom gornjem delu glavnog kanala.[39] Parenju prethode migracije, kada su vode nabujale u proleće ili tokom poplava. Maccullochella peelii koji su praćeni preko čipova u reci Muraj migrirali su 120 km uzvodno da bi se mrestili, pre nego što su se vratili na potpuno isto područje odakle su krenuli, što je neobično ponašanje kod slatkovodne ribe.[40][41]

Tokom decenija praćenja od strane rekreativnih i komercijalnih ribolovaca, zaključeno je da su takve migracije zarad mresta u proleće uobičajene za ovu vrstu. Pre razmnožavanja mužjak se udvara ženki, a mrest se odvija u mestima poput stena.[42] Nakon toga, ženka polaže jaja, a mužjak ih čuva tokom inkubacije koja traje do 10 dana, u zavisnosti od temperature vode.[43][44]

Očuvanje i ljudski faktor

uredi

Maccullochella peelii nekada je bila najčešća riba u basenu Mari-Darling. Početkom 19. i 20. veka ova vrsta je lovljena u velikim količinama od strane sportskih i komercijalnih ribilovaca.[45] Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 19. veka u blizini Ečuha ulovljeno je između 40.000 i 150.000 kg uglavnom Maccullochella peelii. Slično tome, 1883. godine, više od 147.000 kg ove vrste poslato je u Melburn iz samo jednog rečnog grada (Moama). Populacije ove vrste je dvadesetih godina 20. veka prepolovljena.[46][47]

Rekreativni ribolovci su tokom ovog perioda takođe prekomerno lovili, koristeći štapove i namotaje, ručne trake, mreže, mreže za škrge, pa čak i eksploziv, s tim da su vagoni sa ovom ribom bili često ilegalno prodavani.[48] Mediji u Australiji su u to vreme često pisali o lovu na ovu ribu i objavljivali da je ulovljen veći deo njene populacije. Tokom pedesetih godina 20. veka stanovnici obala, komercijalni ribari, rekreativni ribolovci, lokalni ribarski inspektori, trgovci ribom i drugi izvestili su o velikom padu primeraka ove vrste u Australiji i bili nezadovoljni radom Vlade Australije na očuvanju ove vrste ribe.[49]

Zagađenje vode takođe uticalo da se broj primeraka ove vrsta smanji u vodama Australije, naročito tokom leta i jeseni kada se hladna voda ispušta za potrebe navodnjavanja.[50][51] Takvo snižavanje temperature uticalo je na ovu, ali i mnoge druge riblje vrste.[52] Plavljene područja za vrstu Maccullochella peelii je od koristi, ali izradom brana i rečnih regulatora smanjuje se dobrobit ekosistema, mogućnost parenja ove ribe i drugih vrsta.[53][54][55]

Maccullochella peelii ima veoma važnu ulogu u mitologiji mnogih aboridžiskih plemena u basenu Mari-Darling, a za neka plemena ova vrsta ribe bila je zaštitnica.[56] U mitovima ova riba pliva i povećava dubinu reke.[57][58]

Reference

uredi
  1. ^ [1] Maccullochella peelii Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ McDowall, R., ur. (1996). Freshwater Fishes of south-eastern Australia (Rev. izd.). Sydney: Reed Books. str. 158—160. ISBN 0-7301-0462-1. 
  3. ^ „Murray cod”. Native Fish Australia. Arhivirano iz originala 10. 10. 2007. g. Pristupljeno 28. 9. 2007. 
  4. ^ Rowland, S. J. (1998). „Aspects of the reproductive biology of Murray cod, Maccullochella peelii peelii”. Proceedings of the Linnean Society of New South Wales. 120: 147—162. 
  5. ^ Rowland, S. J. (1983). „Spawning of the Australian freshwater fish Murray cod Maccullochella peeli (Mitchell), in earthen ponds”. Journal of Fish Biology. 23 (5): 525—534. doi:10.1111/j.1095-8649.1983.tb02932.x. 
  6. ^ Koehn, J. D.; Harrington, D. J. (2005). „Collection and distribution of early life stages of the Murray cod (Maccullochella peelii peelii) in a regulated river”. Australian Journal of Zoology. 53 (3): 137—144. doi:10.1071/ZO04086. 
  7. ^ King, A. J.; Tonkin, A.; Lieschke, J. (2012). „Short-term effects of a prolonged blackwater event on aquatic fauna in the Murray River, Australia: considerations for future events”. Marine and Freshwater Research. 63 (7): 576—586. doi:10.1071/MF11275. 
  8. ^ Hladyz, S.; Watkins, S. C.; Whitworth, K. L.; Baldwin, D. S. (2011). „Flows and hypoxic blackwater events in managed ephemeral river channels”. Journal of Hydrology. 401 (1–2): 117—125. Bibcode:2011JHyd..401..117H. doi:10.1016/j.jhydrol.2011.02.014. 
  9. ^ McKelleher, R. „An outline of the threatened species listing process under the Environment Protection and Biodiversity Conservation Act 1999 (EPBC Act)” (PDF). Department of Environment and Heritage (DEH). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 3. 2012. g. Pristupljeno 3. 10. 2007. 
  10. ^ Lake, J. S. (1967). „Rearing experiments with five species of Australian freshwater fishes. I. Inducement to spawning”. Australian Journal of Marine and Freshwater Research. 18 (2): 137—153. doi:10.1071/MF9670137. 
  11. ^ Cadwallader, P. L., ur. (1977). „J. O. Langtry's 1949–50 Murray River Investigations”. Fisheries and Wildlife Paper. Ministry for Conservation, Victoria. 
  12. ^ Trueman, W. T. (2007). „Some Recollections of Native Fish in the Murray-Darling System with Special Reference to the Trout Cod Maccullochella macquariensis” (PDF). Native Fish Australia. Pristupljeno 16. 12. 2018. 
  13. ^ Couch AJ; Dyer FJ; Lintermans M. (2018). „Multi-year pair-bonding in Murray cod (Maccullochella peelii)”. PeerJ Preprints. 6:e27032v1. doi:10.7287/peerj.preprints.27032v1  . 
  14. ^ Cadwallader, P. L.; Backhouse, G. N. (1983). A guide to the freshwater fish of Victoria. Melbourne: Government printers. ISBN 0-7241-8296-9. 
  15. ^ Allen, G. R.; Midgley, S. H.; Allen M. (2002). Freshwater Fishes of Australia. Perth: Western Australian Museum. str. 194—195. ISBN 0-7307-5486-3. 
  16. ^ Gilligan, D., Zampatti, B., Lintermans, M., Koehn, J., Butler, G. & Brooks, S. (2019). „Maccullochella peelii”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2019: e.T12576A103325360. 
  17. ^ Rowland, S. J. (1988). „Hormone-induced spawning of the Australian freshwater fish Murray cod, Maccullochella peeli (Mitchell) (Percichthyidae)”. Aquaculture. 70 (4): 371—389. doi:10.1016/0044-8486(88)90121-4. 
  18. ^ Baumgartner, L. J.; Reynoldson, N.; Gilligan, D. M. (2006). „Mortality of larval Murray cod (Maccullochella peelii peelii) and golden perch (Macquaria ambigua) associated with passage through two types of low-head weirs”. Marine and Freshwater Research. 57 (2): 187—191. doi:10.1071/MF05098. 
  19. ^ Kaminskas, S.; Humphries, P. (2009). „Diet of Murray cod, (Maccullochella peelii peelii) (Mitchell) larvae in an Australian lowland river in low flow and high flow years”. Hydrobiologia. 636: 449—461. doi:10.1007/s10750-009-9973-8. 
  20. ^ Dianne J. Bray & Vanessa J. Thompson (2011) Murray Cod, Maccullochella peelii. Fishes of Australia. Retrieved 29 August 2014
  21. ^ MacNally, R.; Parkinson, A.; Horrocks, G.; Young, M. (2002). „Current Loads of Coarse Woody Debris on Southeastern Australian Floodplains: Evaluation of Change and Implications for Restoration”. Restoration Ecology. 10 (4): 627—635. doi:10.1046/j.1526-100X.2002.01043.x. 
  22. ^ „unpublished data”. NSW Fisheries. 
  23. ^ Nicol, S.; Todd, C.; Koehn, J. D.; Lieschke, J. (2005). „How can recreational angling regulations meet the multiple objectives for the management of Murray cod populations?”. Management of Murray cod in the MDB. Statements, recommendations and supporting papers. Workshop, 3–4 June 2004, Canberra. 
  24. ^ Stuart, I.; Koehn, J. D. (2007). „Big cod do breed”. Freshwater Fishing Magazine. 85: 62—64. 
  25. ^ Khalifa, KA; Post, G (1976). „Histopathological effect of Lernaea cyprinacea (a copepod parasite) on fish”. The Progressive Fish-Culturist. 38 (2): 110—113. doi:10.1577/1548-8659(1976)38[110:heolca]2.0.co;2. 
  26. ^ Berry, CR; Babey, GJ; Shrader, T (1991). „Effect of Lernaea cyprinacea (Crustacea: Copepoda) on stocked rainbow trout (Oncorhynchus mykiss)”. Journal of Wildlife Diseases. 27 (2): 206—213. PMID 2067042. doi:10.7589/0090-3558-27.2.206. 
  27. ^ Trippel, E. A. (1995). „Age at Maturity as a Stress Indicator in Fisheries”. BioScience. 45 (11): 759—771. JSTOR 1312628. doi:10.2307/1312628. 
  28. ^ Marteinsdottir, G.; Steinarsson, A. (1998). „Maternal influence on the size and viability of Iceland cod Gadus morhua eggs and larvae”. Journal of Fish Biology. 52 (6): 1241—1258. doi:10.1111/j.1095-8649.1998.tb00969.x. 
  29. ^ Marteinsdottir, G.; Begg, G.A. (2002). „Essential relationships incorporating the influence of age, size and condition on variables required for estimation of reproductive potential in Atlantic cod Gadus morhua”. Marine Ecology Progress Series. 235: 235—256. Bibcode:2002MEPS..235..235M. doi:10.3354/meps235235  . 
  30. ^ Rowland, S. J. (1989). „Proceedings of the Linnean Society of New South Wales: Aspects of the history and fishery of the Murray cod, Macullochella peeli (Mitchell) (Percichthyidae)”. 111: 201—213. 
  31. ^ Rowland, S. J. (2005). „Management of Murray cod in the MDB. Statements, recommendations and supporting papers: Overview of the history, fishery, biology and aquaculture of Murray cod (Maccullochella peelii peelii)” (PDF). Workshop, 3–4 June 2004, Canberra: Murray Darling Basin Commission. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 8. 2007. g. Pristupljeno 4. 10. 2007. 
  32. ^ Rowland SJ; Ingram BA (1991). Diseases of Australian native freshwater fishes with particular emphasis on the ectoparasitic and fungal diseases of Murray cod (Maccullochella peeli), golden perch (Macquaria ambigua) and silver perch (Bidyanus bidyanus). NSW Fisheries, Sydney. 
  33. ^ Harris JH; Gehrke PC (1997). Fish and Rivers in Stress — The NSW Rivers Survey. NSW Fisheries Conservation Office, Cronulla, Sydney. 
  34. ^ Humphries, P.; Winemiller, K. O. (2009). „Historical Impacts on River Fauna, Shifting Baselines, and Challenges for Restoration” (PDF). BioScience. 59 (8): 673—684. doi:10.1525/bio.2009.59.8.9. [mrtva veza]
  35. ^ Anon (25. 5. 1929). „Less Murray Cod Sent to Melbourne — Supply Decreased To Half-Million Pounds In Year”. The Register News-Pictorial (Adelaide, South Australia). Pristupljeno 11. 7. 2011. 
  36. ^ King, A. J.; Tonkin, Z.; Mahoney, J. (2008). „Environmental flow enhances native fish spawning and recruitment in the Murray River, Australia”. River Research and Applications. 25 (10): 1205—1218. doi:10.1002/rra.1209. 
  37. ^ Victorian Department of Sustainability and Environment, 2004, Codwatch Newsletter Number 25, [2][mrtva veza], Retrieved 28 September 2007
  38. ^ Anderson, J. R.; Morison, A. K.; Ray, D. J. (1992). „Age and growth of Murray cod, Maccullochella peeli (Perciformes: Percichthyidae), in the lower Murray-Darling Basin, Australia, from thin-sectioned otoliths”. Australian Journal of Marine and Freshwater Research. 43 (5): 983—1013. doi:10.1071/MF9920983. 
  39. ^ Nock, C. J.; Elphinstone M. S.; Rowland S. J. & Baverstock, P. R. (2010). „Phylogenetics and revised taxonomy of the Australian freshwater cod genus, Maccullochella (Percichthyidae)”. Marine and Freshwater Research. 61 (9): 980—991. doi:10.1071/MF09145. 
  40. ^ Tonkin, D. Z.; Humphries, P.; Pridmore, A. P. (2006). „Ontogeny of feeding in two native and one alien fish species from the Murray-Darling Basin, Australia”. Environmental Biology of Fishes. 76 (2–4): 303—315. doi:10.1007/s10641-006-9034-3. 
  41. ^ Kearney, R. E.; Kildea, M. A. (2001). The status of Murray cod in the Murray-Darling Basin. Department of Environment and Heritage (DEH). Pristupljeno 3. 10. 2007. 
  42. ^ Ebner, B. (2006). „Murray cod an apex predator in the Murray River, Australia”. Ecology of Freshwater Fish. 15 (4): 510—520. doi:10.1111/j.1600-0633.2006.00191.x. 
  43. ^ „Profiles for species, populations & ecological communities: Eastern freshwater cod”. Priority Action Statement. NSW Fisheries. Arhivirano iz originala 23. 7. 2008. g. Pristupljeno 1. 7. 2008. 
  44. ^ Mitchell, Thomas Livingstone. Three Expeditions into the Interior of Eastern Australia … 2 ed., vol 1. [3] Cuvier had placed the largemouth bass and blue nose cod into a single genus, Gristes (Le Règne Animal…, rev. ed., t. 2 (1829), p. 145 [4] ), but the North American black basses and Australian trout-cods are now considered unrelated.
  45. ^ „Fish Names”. Basin Kids. Murray Darling Basin Commission. Arhivirano iz originala 31. 8. 2007. g. Pristupljeno 2. 10. 2007. 
  46. ^ Murray Darling Basin Commission, Water Audit Report 2004/2005 „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 6. 9. 2006. g. Pristupljeno 28. 9. 2007. , retrieved 28 September 2007
  47. ^ Whitworth, K. L.; Baldwin, D. S.; Kerr, J. L. (2012). „Drought, floods and water quality: Drivers of a severe hypoxic blackwater event in a major river system (the southern Murray–Darling Basin, Australia)”. Journal of Hydrology. 450–451: 190—198. Bibcode:2012JHyd..450..190W. doi:10.1016/j.jhydrol.2012.04.057. 
  48. ^ Schultz, N. (2006). „Flyrodding Murray cod by Neil Schultz”. Fishnet. Arhivirano iz originala 24. 9. 2007. g. Pristupljeno 2. 10. 2007. 
  49. ^ „Basin Statistics”. Murray Darling Basin Commission. Arhivirano iz originala 3. 9. 2007. g. Pristupljeno 28. 9. 2007. 
  50. ^ Koehn, J. D. (2004). „Threats to Murray cod” (PDF). Murray Darling Basin Commission. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 8. 2007. g. Pristupljeno 4. 10. 2007. 
  51. ^ Anon (1997). Sharing the Murray. Murray River Entitlements Committee. ISBN 0-7306-6797-9. 
  52. ^ Couch, Alan; Peter J. Unmack; Fiona J. Dyer; Mark Lintermans (27. 10. 2016). „Who's your mama? Riverine hybridisation of threatened freshwater Trout Cod and Murray Cod”. PeerJ. 4:e2593: e2593. PMC 5088581  . PMID 27812407. doi:10.7717/peerj.2593. 
  53. ^ Koehn, J. D.; O'Connor, W. D. (1990). Biological Information for Management of Native Fish in Victoria. Melbourne: Victorian Government Printing Office. ISBN 0-7306-0590-6. 
  54. ^ Humphries, P. (2005). „Spawning time and early life history of Murray cod, Maccullochella peelii peelii (Mitchell) in an Australian river”. Environmental Biology of Fishes. 72 (4): 393—407. doi:10.1007/s10641-004-2596-z. 
  55. ^ King, A. J. (2004). „Density and distribution of potential prey for larval fish in the main channel of a floodplain river: Pelagic versus epibenthic meiofauna”. River Research and Applications. 20 (8): 883—897. doi:10.1002/rra.805. 
  56. ^ Goodwin, AE (1999). „Massive Lernaea cyprinacea infestations damaging the gills of channel catfish Ictalurus punctatus polycultured with bighead carp Hypophthalmichthys nobilis”. Journal of Aquatic Animal Health. 11 (4): 406—408. doi:10.1577/1548-8667(1999)011<0406:mlcidt>2.0.co;2. 
  57. ^ Rowland, S. J. (1998). „Age and growth of the Australian freshwater fish Murray cod, Maccullochella peelii peelii”. Proceedings of the Linnean Society of New South Wales. 120: 163—180. 
  58. ^ King, A. J. (2005). „Ontogenetic dietary shifts of fishes in an Australian floodplain river”. Marine and Freshwater Research. 56 (2): 215—225. doi:10.1071/MF04117. 

Literatura

uredi
  • Bigelow, H.B., M.G. Bradbury, J.R. Dymond, J.R. Greeley, S.F. Hildebrand, G.W. Mead, R.R. Miller, L.R. Rivas, W.L. Schroeder, R.D. Suttkus and V.D. Vladykov (1963) Fishes of the western North Atlantic. Part three New Haven, Sears Found. Mar. Res., Yale Univ.
  • Eschmeyer, William N., ed. 1998 Catalog of Fishes Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1–3. California Academy of Sciences. San Francisco, California, USA. 2905. ISBN 0-940228-47-5.
  • Fish, M.P. and W.H. Mowbray (1970) Sounds of Western North Atlantic fishes. A reference file of biological underwater sounds The Johns Hopkins Press, Baltimore.
  • Flower, S.S. (1935) Further notes on the duration of life in animals. I. Fishes: as determined by otolith and scale-readings and direct observations on living individuals Proc. Zool. Soc. London 2:265-304.
  • Food and Agriculture Organization (1992). FAO yearbook 1990. Fishery statistics. Catches and landings FAO Fish. Ser. (38). FAO Stat. Ser. 70:(105):647 p.
  • Joensen, J.S. and Å. Vedel Tåning (1970) Marine and freshwater fishes. Zoology of the Faroes LXII - LXIII, 241 p. Reprinted from,
  • Jonsson, G. (1992). Islenskir fiskar. Fiolvi, Reykjavik, 568 pp.
  • Kinzer, J. (1983) Aquarium Kiel: Beschreibungen zur Biologie der ausgestellten Tierarten. Institut für Meereskunde an der Universität Kiel. pag. var.
  • Koli, L. (1990) Suomen kalat. [Fishes of Finland] Werner Söderström Osakeyhtiö. Helsinki. 357 p. (in Finnish).
  • Laffaille, P., E. Feunteun and J.C. Lefeuvre (2000) Composition of fish communities in a European macrotidal salt marsh (the Mont Saint-Michel Bay, France) Estuar. Coast. Shelf Sci. 51(4):429-438.
  • Landbrugs -og Fiskeriministeriet. (1995). Fiskeriårbogen 1996 Årbog for den danske fiskerflåde Fiskeriårbogens Forlag ved Iver C. Weilbach & Co A/S, Toldbodgade 35, Postbox 1560, DK-1253 København K, Denmark. p 333–338, 388, 389 (in Danish).
  • Linnaeus, C. (1758) Systema Naturae per Regna Tria Naturae secundum Classes, Ordinus, Genera, Species cum Characteribus, Differentiis Synonymis, Locis 10th ed., Vol. 1. Holmiae Salvii. 824 p.
  • Munroe, Thomas, A. / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds. 2002 Herrings: Family Clupeidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. Smithsonian Institution Press. Washington, DC, USA. 111–160. ISBN 1-56098-951-3.
  • Murdy, Edward O., Ray S. Birdsong, and John A. Musick 1997 Fishes of Chesapeake Bay Smithsonian Institution Press. Washington, DC, USA. xi + 324. ISBN 1-56098-638-7.
  • Muus, B., F. Salomonsen and C. Vibe (1990) Grønlands fauna (Fisk, Fugle, Pattedyr) Gyldendalske Boghandel, Nordisk Forlag A/S København, 464 p. (in Danish).
  • Muus, B.J. and J.G. Nielsen (1999) Sea fish. Scandinavian Fishing Year Book Hedehusene, Denmark. 340 p.
  • Muus, B.J. and P. Dahlström (1974) Collins guide to the sea fishes of Britain and North-Western Europe Collins, London, UK. 244 p.
  • Reid RN, Cargnelli LM, Griesbach SJ, Packer DB, Johnson DL, Zetlin CA, Morse WW and Berrien PL (1999) Atlantic Herring, Clupea harengus, Life History and Habitat Characteristics NOAA Technical Memorandum NMFS-NE-126, NOAA.
  • Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al. 1991 Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. American Fisheries Society. Bethesda, Maryland, USA. 183. ISBN 0-913235-70-9.
  • Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al. 1991 Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. American Fisheries Society. Bethesda, Maryland, USA. 183. ISBN 0-913235-70-9.
  • Whitehead, Peter J. P. 1985. Clupeoid Fishes of the World (Suborder Clupeoidei): An Annotated and Illustrated Catalogue of the Herrings, Sardines, Pilchards, Sprats, Shads, Anchovies and Wolf-herrings: Part 1 - Chirocentridae, Clupeidae and Pristigasteridae FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 7, pt. 1. Food and Agriculture Organization of the United Nations. Rome, Italy. x + 303. ISBN 92-5-102340-9.
  • Anon (2004). „Advice to the Minister for the Environment and Heritage from the Threatened Species Scientific Committee (TSSC) on Amendments to the list of Threatened Species (pertaining to Murray cod) under the Environment Protection and Biodiversity Conservation Act 1999 (EPBC Act)”. Department of Environment and Heritage (DEH). Arhivirano iz originala 8. 9. 2006. g. Pristupljeno 4. 10. 2007. 

Spoljašnje veze

uredi
 
Maccullochella peelii na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wiki.x.io/w/index.php?title=Maccullochella_peelii&oldid=27558597”