Glavočike

(preusmereno sa Asteraceae)

Glavočike (lat. Asteraceae, Compositae)[3] su porodica zeljastih biljaka i polužbunova, ređe žbunova, lijana ili niskog drveća. Ponekad podsećaju i na sukulente.

Glavočike
Kolaž 12 vrsta gralvočika iz podfamilija Asteroideae, Cichorioideae i Carduoideae
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Bercht. & J.Presl[1]
Podfamilije

Asteroideae Lindley
Barnadesioideae Bremer & Jansen
Carduoideae Sweet
Cichorioideae Chevallier
Corymbioideae Panero & Funk
Famatinanthoideae S.E. Freire, Ariza & Panero
Gochnatioideae Panero & Funk
Gymnarrhenoideae Panero & Funk
Hecastocleidoideae Panero & Funk
Mutisioideae Lindley
Pertyoideae Panero & Funk
Stifftioideae Panero
Wunderlichioideae Panero & Funk

Диверзитет
[[Листа родова Asteracеае|1600 rodova]]
Sinonimi

Compositae Giseke
Acarnaceae Link
Ambrosiaceae Bercht. & J. Presl
Anthemidaceae Bercht. & J. Presl
Aposeridaceae Raf.
Arctotidaceae Bercht. & J. Presl
Artemisiaceae Martinov
Athanasiaceae Martinov
Calendulaceae Bercht. & J. Presl
Carduaceae Bercht. & J. Presl
Cassiniaceae Sch. Bip.
Cichoriaceae Juss.
Coreopsidaceae Link
Cynaraceae Spenn.
Echinopaceae Bercht. & J. Presl
Eupatoriaceae Bercht. & J. Presl
Helichrysaceae Link
Inulaceae Bercht. & J. Presl
Lactucaceae Drude
Mutisiaceae Burnett
Partheniaceae Link
Perdiciaceae Link
Senecionaceae Bercht. & J. Presl
Vernoniaceae Burmeist.

Izvor: GRIN[2]

Uglavnom su kopnene halofite ili epifite, ređe močvarne i akvatične biljke. Listovi su naizmenično raspoređeni, ređe naspramno i pršljenasto; prosti su ili raznoliko deljeni. Cvetovi su u gustim racemoznim glavicama, sa od jednog pojedinačnog do puno sedećih cvetova na zajedničkoj cvetnoj osnovi. Glavice često prepokrivane involukrumom, koji se sastoji iz jedne ili više nizova brakteja. Ponekad su glavice grupisane u sekundarne cvasti sa sekundarnim involukrumom. Cvetna loža je pretežno ispunjena, katkad šuplja ili skroz udubljena, više ili manje koturasto proširena, valjkasta ili loptasta do kupasta, sa paljama ili bez njih, koje su, ako ih ima, čekinjaste ili ljuspaste, retko prelaze u listiće involukruma.

Tipična cvetna glavica glavočike – bela rada (Leucanthemum vulgare)
Cvetni dijagram vrste Carduus (Carduoideae) – spolja ka unutra – brakteje; srasli čašični listići; srasli krunični listići; prašnici srasli sa krunicom; plodnik sa dve karpele i jednom lokulom

Glavice su homogamne ili heterogamne; u homogamnim glavicama cvetovi su dvopolni, dok su kod heterogamnih jezičasti periferni cvetovi ženski, a središnji cvetovi dvopolni ili muški. Čašica nikada nije u obliku listova – nedostaje ili ako postoji, onda je u vidu kožastog ruba, i najčešće ostaje postfloralno te služi prilikom letenja zrelih plodova. Čašična cev, zajedno sa osnovom krunice, je u potpunosti srasla sa plodnikom, dok su slobodni režnjevi preobraženi u papus. Krunica je ili pravilna, cevasta, po obodu sa 4-5 zubaca ili je zigomorfna sa kratkom cevi, a obod je produžen u linearni jezičak koji na vrhu ima 5 zubaca.

Prašnika 5, sraslih sa krunicom, naizmenično postavljenih u odnosu na režnjeve krunice; filamenti obično slobodni ili katkad srasli u cev. Antere sa dva okca, prema unutra se otvaraju, međusobno su srasle u cev koja opkoljava stubić. Tučak je iz dve karpele, stubić terminalan, sa dva žiga i sa kratkom cevastom ili diskoidnom nektarijom pri osnovi. Plodnik je podcvetan, sa jednom komorom i jednom uspravnom jajnom ćelijom pri osnovi. Plod je suva ahenija, često sa stalnim papusom (cipsela), jako retko koštunica sa sočnim perikarpom. Seme je sa pravim, uljanim embrionom i veoma tankim, zakržljalim endospermom. Rezervna materija glavočika je inulin, bez iridoidnih jedinjenja.

Porodica glavočika obuhvata preko 20,000 vrsta, kosmopolitnog rasprostranjenja i široke lepeze vegetacijskih formi.

Taksonomija

uredi

Compositae je prvi opisao nemački botaničar Pol Ditrih Gisek 1792.[4] Tradicionalno se prepoznaju dve potporodice: Asteroideae (ili Tubuliflorae) i Cichorioideae (ili Liguliflorae). Kasnije je prikazana kao široko parafiletska grupa, koja je sada podeljena u 11 potporodica, ali i bivše su još uvek u upotrebi. Filogenetsko stablo koje sledi, je predstavili su Panero i Fank (2002).[5]

Barnadesioideae: 9 rodova, 93 vrsta, Južna Amerika, pretežno Andi.

Stifftioideae: Južna Amerika i Azija.

Mutisioideae: 58 rodova, 750 vrsta. Južna Amerika.

Wunderlichioideae: 8 rodova, 24 vrste, najviše Venecueli i Gvajani

Gochnatioideae: 4 ili 5 rodova, 90 vrsta

Hecastocleidoideae: Samo vrsta Hecastocleis shockleyi. Jugozapadne Sjedinjene Države

Carduoideae: 83 roda, 2.500 vrsta, širom sveta

Pertyoideae: 5 ili 6 rodova, 70 vrsta

Gymnarrhenoideae: Samo vrsta Gymnarrhena micrantha. Severna Afrika.

Cichorioideae: 224 roda, 3.200 vrsta, širom sveta

Corymbioideae: Jedini rod Corymbium, sa 9 vrsta

Asteroideae: 1.130 rodova, 16.200 vrsta, širom sveta

Važno je napomenuti da četiri potfamilije Asteroideae, Cichorioideae, Carduoideae i Mutisioideae uključuju 99% raznolikosti vrsta u celoj porodici (odnosno oko 70%, 14%, 11% i 3%).

Zbog morfološke složenosti ove porodice, međusobno razumevanje obeležavanja rodova je često bilo teško za taksonome. Kao posledica toga je činjenica da je, za nekoliko rodova, potrebna dodatna revizija, odnosno potvrda identifikacije[6]

Sistematika

uredi

Rodovi

uredi

Bez priznatih vrsta:

Vrste

uredi

Podvrste

uredi

Varijeteti

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009), „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”, Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 105—121, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x, Pristupljeno 10. 12. 2010 
  2. ^ Germplasm Resources Information Network (GRIN). „Family: Asteraceae Bercht. & J. Presl, nom. cons.”. Taxonomy for Plants. United States Department of Agriculture (USDA), Agricultural Research Service (ARS), National Genetic Resources Program, National Germplasm Resources Laboratory, Beltsville, Maryland. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 12. 6. 2008. 
  3. ^ „Prilog II — Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva” (PDF). Zavod za zaštitu prirode Srbije. str. 7. Arhivirano iz originala (PDF) 8. 3. 2022. g. Pristupljeno 25. 2. 2023. 
  4. ^ Solbrig, O.T. (1963) Subfamilial Nomenclature of Compositae. Taxon 12: 229–235, JSTOR, 1216917.
  5. ^ Panero, J.L.; Funk, V.A. (2002). „Toward a phylogenetic subfamilial classification for the Compositae (Asteraceae)”. Proc. Biol. Soc. Wash. 115: 909—922. 
  6. ^ Judd, W.S., Campbell, C.S., Kellogg, E.A., Stevens, P.F. (2007) Plant Systematics: A Phylogenetic Approach. Sinauer Associates, Sunderland.

Spoljašnje veze

uredi