Jokanga
Jokanga (rus. Иоканга, Йоканьга) reka je koja protiče preko severnih delova Murmanske oblasti, odnosno njegovog Koljskog poluostrva na krajnjem severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Celom dužinom svoga toka preče preko teritorija Lovozerskog rejona i ZATO Ostrovnoj.
Jokanga Иоканга, Йоканьга | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 203 km |
Basen | 6.020 km2 |
Pr. protok | 175 m3⁄s |
Sliv | Barencovo more |
Vodotok | |
Izvor | pobrđe Kejvi na 67° 57′ 13″ N 36° 30′ 07″ E / 67.95361° S; 36.50194° I |
V. izvora | 216 m |
Ušće | u Svjatonoski zaliv na 68° 01′ 51″ N 39° 37′ 24″ E / 68.03083° S; 39.62333° I |
V. ušća | 0 m |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Rusija |
Oblast | Murmanska oblast |
Naselja | Ostrovnoj |
Pritoke | Suhaja (pritoka Jokange), Rova (pritoka Jokange) |
DRV | 02010000912101000004948 |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Svoj tok započinje u brdskom području Kejvi kao otoka malenog ledničkog jezera Alozero, a uliva se u Svjatonoski zaliv Barencovog mora na Murmanskoj obali. Protiče kroz nekoliko manjih jezera. Ukupna dužina vodotoka je 203 km, i po dužini toka treća je reka na Koljskom poluostrvu. Površina basena Jokange je oko 6.020 km², dok je prosečan protok u zoni ušća 175 m³/s. U Jokangu se uliva ukupno 778 reka i potoka, a na njenom slivnom području nalazi se i 7.221 ledničko jezero ukupne površine 313 km².
Njene obale su dosta niske u gornjem i visoke i strme u donjem delu toka. U koritu se nalaze brojni brzaci i manji vodopadi. Zbog velikog hidroenergetskog potencijala na Jokangi je planirana izgradnja nekoliko hidroelektrana ukupnog kapaciteta do 386 megavat časova električne energije.
Njene najvažnije pritoke su Suhaja (97 km), Rova (75 km) i Pulonga (35 km).
Nedaleko od ušća na njenim obalama nalazi se grad Ostrovnoj.
Vidi još
urediReference
urediSpoljašnje veze
uredi- (jezik: ruski) Государственный водный реестр РФ: река Иоканьга (Иоканга)»
- Ресурсы поверхностных вод СССР: Гидрологическая изученность. Т. 1. Кольский полуостров/ Под ред. Ю. А. Елшина. — Л.: Гидрометеоиздат, 1969. — 134 с.